Ni ovogodišnji koncert pod nazivom Pozdrav Azri nije zakazao, i publika, a i izvođači su se odlično zabavili te pokazali kako se i bez Štulića može uživati u Azrinim pjesmama. Dovoljno je reći da je cijeli Boogaloo bio napunjen do kraja, a da je publika sudjelovala u svakoj pjesmi.

Koncert je počeo u 22 sata, a kao predgrupa, na ovom je događaju nastupila mlada zagrebačka grupa Markiz kojoj je ovo vjerojatno bio najveći nastup u karijeri. Šesteročlana grupa je započela svoj nastup pred već dobro popunjenim klubom te se dobro potrudila animirati publiku. Već nakon prve pjesme publika se aktivirala, a na trećoj pjesmi, poznatoj (Ovo nije
moj) Grad publika je već počela plesati, glasno vikati i pljeskati. Uz ovu, publika je dobro odlično reagirala i na pjesmu Ovo je savršeni svijet nakon koje su svi počeli zviždati (u dobrom smislu). Može se zaključiti da je grupa Markiz odradila dobar „posao“. Inače, iako je dosta mlada, grupa je vrlo kvalitetna te se osim kvalitetne rock pop glazbe definitivno
isticala i pjevačica sa svojim glasom kojim se odlično služi, dobro njime upravlja i kontrolira. Nažalost, grupa je svirala samo pola sata iako su stvorili odličnu atmosferu i njihov nastup je mogao trajati i duže. No, to sigurno nije njihova krivnja.

Tijekom pauze u kojoj su tehničari slagali opremu za Azrinu ekipu, došlo je do najvećeg iznenađenja večeri. Na stage je izašao čovjek koji je stigao iz Zadra koji je trebao odsvirat dvije pjesme. To i ne bi bilo spektakularno da tip ne izgleda kao Štulić u kasnijoj fazi svoga djelovanja: brada, duga kosa i staro rockerski outfit i najvažnije – njegov glas.
Čovjek je prvo odsvirao pjesmu Bez mene te je odmah dobio od publike oduševljeni pljesak i skandiranje jer je zvučao kao Štulić, savršeni dvojnik. Nakon te, odsvirao je još jednu baladu – Jesi li sama večeras. Publika je bila toliko oduševljena da je nakon te, odsvirao još dvije pjesme, i publika bi ga vjerojatno slušala cijelu večer da na stage nisu izišli Leiner, Mišo i
njihovi gitaristi.

Leiner je odmah pohvalio Mišu što je došao svirati iako je bio bolestan, te je spomenuo kako se osjeća kao mladić iako je slavio svoj 54. rođendan. Koncert su započeli energičnom pjesmom Nemir i strast na koju je publika automatski počela pogati i plesati. Nastavili su sa Provedimo vikend zajedno, Fa fa fa i Lijepe žene prolaze kroz grad.

Službeno prvi gost (iako je bio drugi nakon onog Zadranina) bio je Domagoj Vorberger iz grupe Corto. On je otpjevao pjesme Pit i to je Amerika, Usne vrele višnje, Tko to tamo pjeva, Plavi golub i pjesmu Sloboda, koja do sada na Pozdravu Azri nije svirana, ali ju je on osobno zatražio da ju sviraju. Na pjesmi Tko to tamo pjeva na stage je došla djevojka koja je
žestoko plesala, skakala i ostale stvari čime je dizala i onako užarenu atmosferu.

Drugi gost bio je Renato Matessi koji je na stage kročio sa akustičnom gitarom i prvo sam odsvirao pjesmu Ne pitaj za mene. Matessi je stvarno bio nabrijan i žestoko je svojim sviranjem nabrijavao publiku da skače i pjeva. Nakon te pjesme, sa ostalima je otpjevao pjesmu 041 (Kada Zagreb izranja iz sna) i Ravno do dna tijekom koje se toliko razbacivao da
se bacio na pod.

Nakon Matessija, opet se Leiner primio pjevanja te je sa bandom odsvirao seriju pjesama Poziv na ples, Tople usne žene, Marina, Kurvini sinovi i Pametni knjiški ljudi. Tijekom pjesme Marina opet je na stage došla plesačica te je na kraju pjesme Miši dala poljubac.

Treći gost pjevač bio je Pišta iz banda Hard Time otpjevao pjesme Ne mogu pomoći nikome od nas, Teško vrijeme i A šta da radim.

Nakon Pište, band je odsvirao pjesmu 3N, tada je na stage izašao Max Wilson koji je s malom gitaricom odsvirao pjesmu Ako znaš bilo što. On je definitivno bio najdojmljiviji gost jer je odsvirao samo tu stvar, a da i nije imao mnogo komunikacije sa publikom, te se činilo da je tu pjesmu odsvirao samo da odradi svoj nastup.

Četvrti i najživlji gost bio je Davorin Bogović koji je dolaskom na stage još pojačao ionako odličnu atmosferu, čestitao Leineru rođendan, otpjevao pjesme Jablan, Krvava Meri i Johnny be good i odlično animirao publiku svojim plesom, skakanjem i zafrkavanjem. Nakon njega, Matessi je otpjevao Odlazak u noć i tada su se svi povukli sa stagea. Publika naravno nije bila pasivna te je pozivala band natrag. Vratio se Pišta sa tortom i šampanjcem te su se svi vratili na stage. Dok je Leiner preuzimao tortu i plesao sa njom na glavi Bogović je imitirao zvuk gitare pjesme Seven nation army od White Stripesa. Nakon toga je Leiner skinuo košulju i pustio se bubnjeva i otpjevao Užas je moja furka i Azrinu najpoznatiju pjesmu – Balkan, nakon čega su se opet svi povukli sa stagea. No, ni to publici nije bilo dosta te se band vratio i
na drugom bisu odsvirao pjesme Ne prodajem nasmiješenog psa i Obrati pažnju na posljednju stvar čime je koncert završio.

Ne znam kako je na ostalim događajima, ali pun Boogaloo dokazuje kako će ovaj događaj vjerojatno još dugo biti održavan te kako Štulićevo ponašanje ne utječe na posjećenost ovih koncerata. Negdje u publici sam od starog rockera čuo zašto se drži kao Isus, neka se vrati i da publici ono što već godinama očekuje – sebe.

Novinar: Bojan Kupirović
Fotografkinja: Lucija Krušić