Nakon prošlogodišnjeg koncerta u Domu sportova gdje su zaključili turneju „Apocalypso Now“, odnosno proslavu dvadest godina Rundekova albuma „Apocalypso“, Darko Rundek i Ekipa, u petak 23. studenog, pod zvjezdanim nebom pozornice u Tvornici, publici su predstavili postapokaliptični „Zvuk oluje“. Koncert je otvoren novom pjesmom kojom su „pozvali“ publiku na putovanje kroz desetljeća Rundekova stvaralaštva obilježena autentičnim zvukom Ekipe.
Odmah nakon prve pjesme, Rundek nas je vratio na slavno doba Haustora pjesmom „Sejmeni“ s albuma „Bolero“ iz 1985. koju je publika s oduševljenjem prihvatila kao i ostale bezvremenske hitove Haustora među kojima su se našli „Bi mogo da mogu“, „Uzalud pitaš“ , „Šejn“ , Ula ulala“ te „Crni žbir“ na kojem se Rundeku i Ekipi pridružio prvi gost, bivši Haustorov saksofonist Damir Prica zvani Capri odnosno Kafka. Druga gošća koncerta bila je Andreja Kurelec Košević koja je poprilično afektiranim nastupom izvela pjesmu „Zvira voda“ s albuma „Mura, Mura“ koji je nastao u suradnji s Rundekom.
Rundek i Ekipa izveli su i neizbježne hitove Rundekove samostalne karijere kao što su „Ruke“ i „Apocalypso“ kojim je i završen prvi bis večeri. Na koncertu je vladao duh društvene osviještenosti naglašen „Štrajkom željezničara“ s „Apokalipsa“, antifašističkom „Ay Carmela“ s albuma „U širokom svijetu“, a posebice „Kurdistanom“ s „Plavog aviona“ i „Ima ih“ s „Mostova“ kojima je Rundek, kao što je i sam proklamirao u kratkom monologu, progovorio o problemu migracije. Rundek se s pozornice osvrnuo i na problem preobilja plastike u ekosustavu i pozvao publiku da ubuduće nose vlastite čaše na koncerte.
Darko Rundek standardno je „omađijao“ mnogobrojnu publiku koja se okupila u klubu u Šubićevoj, baš kao i bend okupljen oko njega. Već uobičajeno, Isabel je plijenila pažnju umijećem na violini, a Igor Pavlica na trubi. Posebice su oduševili i mladi glazbenici Ana Kovačić, Silvio Bočić, Roko Crnić i Miro Mance koji su vještinom sviranja različitih instrumenata donijeli svoj potpis autentičnom zvuku Ekipe. Za sam kraj, uz svijetla mobitela i pokojeg upaljača, Rundek i društvo izveli su „Šal od svile“ koji će se i dalje, ne sumnjamo, uspješno vijoriti.

Laički rečeno po nebrojeni put, ali konkretno po zadivljujući trideset i sedmi put održena je još jedna odlična brucošijada. Ovoga puta ona je zauzela vrijeme 10. studenoga i to na mjestu koje je već tradicionalno, a to su hodnici FERa te KSET.
Ono što je ovoga puta bilo drugačije i napravilo ju posebnom na svoj način je watafak stage i cjelokupni line up. Stageovi zaprimaju svoje prve izvođače s početkom u 20 sati te se sudionici foto sekcije KSET-a bacaju na posao i započinju snimati 8 satni maraton raznih izvođaća i žanrova tako da je cijela brucošijada evidentirana kako bi se mogao naštimati kratkometražni filmić koji je prošle godine oduševio mnoge jer su u njemu bili (link: https://www.youtube.com/watch?v=3iJsam5VyFI) .
Krenimo redom; na stageu 1 se atmosfera polako zahuktavala te je za vrijeme nastupa Vesne Pisarović dosegla svoj vrhunac. Broj ljudi u glavnom hodniku je premašivao očekivano, ljudi su stajali jedni na drugima, prohodnost je bila ravna nuli, ali koliko bi to moglo nekome zvučati očajno bilo je skroz suprotno. Atmosfera je bila odlična, svi su složno pjevali njene hitove, grlili se i ljubili. Atmosfera je bila takva sve do kraja nastupa Kreše Bengalke koji je doveo i svog gosta, pripadnika Kiše metaka koji je s njim otpjevao poznate hitove. Gost je identitet sakrio kapuljačom i sunčanim naočala, ali se vrlo brzo otkrio zapjevavši u tandemu s Krešom. Bengalka je priveo nastup kraju izvođenjem popularne „Kocke“.
Na stageu 2 se za vrijeme nastupe grupe Sfumato počela skupljati publika. Ono što je posebno kod te grupe je njihov bubnjar, Ivan Marinović, koji se istaknuo u medijima vježbajući sviranje bubnjeva na livadi tik uz Zagrebačku aveniju. Nakon što je grupa privukla publiku dolazili su mnogi izvođači koji su se bitno razlikovali žanrom te je publika tako imala priliku za otkriti nove izvođače.
Na drugom katu FERa nalazio se nešto drugačiji, ali nimalo tiši stage. Watafak stage bio je smješten u jednu od predavaonica i nikome ni danas nije jasno što je točno, osim dobre zezancije, bila njegova svrha. Vrtjelo se kolo sreće, bez sretnih dobitnika, vozio se nepomični bicikl, pio se pelinkovac i ljuti umak i ispovijedalo se u ispovijedaoni kod studenata teologije te dobivalo savjete od studenata psihologije. Tamo smo mogli saznati svoju budućnost i uz sve to pitati se zašto se na projektoru puštaju filmovi iz 30-ih ili memeovi i to sve u isto vrijeme. U gužvi koja je preplavila hodnike Watafak je bio mjesto na kojemu se moglo i dobro zabaviti i odmoriti noge. Ipak, najbitnije je da je stage ostvario svoj cilj, a to je da se ljudi pri svakom ulasku zapitaju watafak se ovdje dešava?
Na stageu broj tri izmjenjivali su se techno izvođači i kupali publiku basom minimalke. Felver, Phillipe i Petar Dunov poznati nam iz Depo-a, jednog od stalnih prebivališta zagrebačkog rave-a. Publike je na početku bilo manje, ali što je dalje noć odmicala to se i on sve više i više punio. Techno je ipak ona vrsta glazbe koja će svoje fanove pronaći među svim vrstama mladih, a FER-ov stage tri bio je tamo da to i dokaže.
Uzevši u obzir koliko je bilo stageova i izvođača, kolika je bila volja i angažman organizatora te sam broj ljudi potvrđuje kako je ovo bila ponovno najbolja brucošijada u gradu te kako je ponovno potvrdila svoju kvalitetu. Sada se može samo čekati idućogodišnja, a do tada možemo uživati u brojnim slikama i videomaterijalima pripadnika KSETa. Vidimo se i iduće godine.
Foto i tekst: Marin Jovanović

Svi su čuli da je koncert Majki na čelu s Baretom u Tvornici, jedan od atraktivnijih događaja ovog mjeseca. Naravno svi oni htjeli su i sami biti sudionici predstavljanja njihovog novog albuma “Nuspojave”.

Ljudi su doista kasno stali u red za ulazak u dvoranu (tek oko 22h) , ali kako to obično biva, pretpostavili su da će kasniti i koncert. Najavljen je u 22h, počinje u 22.55h. Toliko se otegnulo tih sat vremena da su neki posjetitelji počeli zbijati šale da ga neće ni biti.
Napokon je izašao bend i Bare s bananama.

Pobacao je banane prema žiteljima banana republike s poklikom “Viva la revolucion!” i “Viva el comandante!” te otvorio nastup s pjesmom “Vrijeme je da se krene”. Odmah su svi složno i razdragano zapjevali. Kada bi ga barem svi poslušali.
S drugom pjesmom krenuli su u predstavljanje svog albuma, bila je to “Ljubav krvari”. Ta melankolična pjesma izvedena je sa zanimljivom video pozadinom, koja je bila toliko jednostavna i ponavljajuća, ali dojmljiva, te su zajedno dočarale taj osjećaj sjete i tuge koji je Bare htio izazvati.

Slijedile su je “To nije igra”, “Ništa lažno”, “Osvijesti me”, “Skarabej go-go”, “Zato te volim”, “Odvedi me”, “Budi ponosan”, “Grešnik”, “Mršavi pas”, “Put ka sreći” u reggae ritmu, “Iz sve snage”, “Pozovi me u noć”. Za kraj službenog dijela sačuvani su najpopularniji hitovi koje je publika jedva dočekala: “Teške boje”, “A ti još plačeš” i “Ja sam budućnost”.
Potom je uslijedio bis koji je započeo dosta nespretno, Bare je mumljao neki tekst s papira da bi od cijele pjesme jedine prepoznatljive riječi bile “sunce više nikad neće zasjati”. Bio je to njegov prepjev “The Sun Ain’t Gonna Shine (Anymore)” od The Walker Brothersa, ili “Sjaj u tami” od grupe Dorian Gray. Zatim je slijedio “Baretov blues”, a nakon toga su dobro pogodili sa “Mene ne zanima”. Iako je uslijedilo još par pjesama, ljudi su se na bisu malo i prorijedili. Rekli bismo da je za to zaslužan taj nespretni početak, no možda ljudi (većina publike je bila pretežito Baretovih godina) više nisu mogli stajati nakon 2 sata i 15 min, a možda su se neki i žurili na kasne tramvaje i buseve (onaj mlađi dio).

Koncert je bio dobar. Izveli su sve svoje najveće hitove i uveli nas u svijet “Nuspojava” (iako nije bilo pjesme “I dok pleše sama s kišom” 😉 ). Video pozadina i osvijetljenje (bar sa moje stajačke pozicije) je bilo za svaku pohvalu. Na bisu se zbog kaotičnog početka energija malo razvodnila, kao i u trenucima kada su se pjesme na Baretov zahtjev ponavljale, ali on na to ima pravo što je i sam naglasio. Sve u svemu zanimljiv rock doživljaj kao što se moglo i očekivati.

Foto:Tomislav Muic
Tekst: Andrea Car

Četvrtog studenog, u rasprodanoj Tvornici kulture grupa Film, s predstavnikom koji žari i pali svojim stihovima ljubavi prema djevojkama, prirodi, životu i domu, odradila je odličan posao koji će se zasigurno ponoviti u Boogaloo za svega mjesec dana. Takvo što je sasvim prirodno za pretpostaviti s obzirom na broj koncerata koje je odradila grupa i kakav je utisak ostavila na svakog ljubitelja.

Uvertira je bio nastup grupe bez Jure te im se on pridružio na drugoj pjesmi na sveopće oduševljenje publike. otpjevavši svoju prvu pjesmu koju je napisao “Dijete ulice” atmosfera je doživjela svoji maksimum koja je držala do samoga kraja koncerta.
Pjevač je istaknuo nekolicinu događaja i ljudi kojima je posvetio određene pjesme. Otpjevao je “Užas je moja furka”, Štulićevu himnu. Posvetio je pjesmu Daleke obale “Mojoj lijepoj zemlji hrvatskoj” Hrvatskoj i svemu što je postigla. Osvrnuo se i na nedavno preminulog pjevača Aviciija te je za vrijeme pauze kao zadnja pjesma puštena njegova “Hey brother”.
U 23.25 završila je kratka pauza te se Jura vraća na binu s pjesmom “Srce na cesti” na radost publike. Koncert je bio prolongiran do 12.40 te unatoč dugom trajanju u publici se niti u jednom trenutku nije osjetila zasitnost. Pjevač je stoga najavio novi koncert u proljeću.
Koncert završava u romantičarskom duhu izvođenjem pjesme “Sjećam se prvog poljupca” i predstavljanjem kompletne postave grupe Film iznoseći mnoštvo detalja o svakom članu.
Foto: Tomislav Muić
Tekst: Marin Jovanović

Prošloga tjedna, u subotu 27.10., tandem 3ki Stil i Sett ili jednostavnije Krankšvester, štovateljima alternativne scene koji ih znaju kao jednu od najvulgarnijih i najkontroverznijih grupu napravili su spektakl.
Ulazi male dvorane Doma sportova otvaraju se u 20.30 te se kroz njih slijeva enormna količina obožavatelja iako sam nastup dua počinje u 22.00.
Koncert se otvara vrlo svečano, uz mnoštvo gosta oklopljenih neobičnim rekvizitima kojima upriličuju jednu vrlo uobičajenu sliku hrvatskih običaja te kao centralna ikona Sett upotpunjuje pozornicu.
Bilo je barjaka, bilo je dolara, bilo je Pikachua, pištolja koji ispucava novac, slika Tupaca i puno marama oko glava. Sett je bio obučen kao svećenik, sve je na prvu djelovalo vrlo neobično no radnjom na pozornici upotpunila se jedna priča.
Osječani su krenuli sa svojim najpoznatiji djelima, uvertire pjesme podižu publiku, pokazuju svoje pravo lice odmah prvom pjesmom. U prvih sat vremena dogodio se manji tehnički problem sa zvučnikom no dvojac se brzo snašao podižući atmosferu technom.
Između pjesama na pozornicu bi se penjali svećenici, grešnici i atraktivne plesačice. Prizora je bilo mnogo, Dom sportova postao je kazalište s predstavom s puno činova, likova koji su igrali svoje uloge na bini i metafora koje su bile prezentacija svega onoga o čemu dvojac vrlo otvoreno pjeva.
U drugih sat vremena koncerta potrebe za dodatnim dizanjem atmosfere technom nije bilo, no nije ni bilo vremena, trebalo je otpjevati još mnogo poznatih pjesama za kojima je publika gladovala. Švekiji su ih u naredni sat vremena servirali te za kraj kao desert priredili duplog Gabera, njihovu najpoznatiju pjesmu.
Koncert je završio malo iza ponoći, publika je tražila repeta pa su ih Osječani morali i uslužiti. Nakon zadnjeg Gabera, publika se razilazi i odlazi živjeti zaljubljena u njihove pjesme i u iščekivanju idućeg koncerta.

Fotoizvjestaj: Marin Jovanović

Zagrebačka Tvornica je ovaj vikend upogonila jesensku šhemu. Otvorili su vrata u petak s Nenom Belanom, a parter razgazili u subotu s Letom 3. Prilažemo fotografije iz objektiva Tomislava Muića.
Fabrika sada ima veći kapacit, prostoriju za pušače i više šakova, a klub je uredila arhitektica Lana Ludvig koja ima nekoliko sličnih projekata iza sebe. Elementi su obojani u žuto-crnu punk kombinaciju. Na platformi u pozadini nalaze se dvije ogromne skulpture tvorničkih šljakera, mehaničara iz održavanja ili pak varioca teških metala. Pod je zgodan: ne kliže se ni suh ni mokar.
Kak’ riječki dečki nisu u formi pod stare dane, tako je i koncert malo kasnije, a i tonu je trebalo dvije pjesme da se ugrije, tekst tih pjesama se uopće nije morao razabrati. Ipak, Mrle obučen u ogromnog kostura je bio impozantan – apsolutno politički korektan. Publika se razbacala na staro hitovlje, pjevali, skandirali, skakutali, skidali majice. Negdje oko 800 njih, možda hiljadu.
Jedan, dva, tri, četiri izgubljeni! Šest godina nisu nastupali u Tvornici i napokon su se vratili i to u najveću dvoranu za rock koncerte u Hrvatskoj. Neka, a pod se drmao jednako jako dok su svirali Šabana Šaulića, kao i na ‘Vjetarnog psa’ od Termita.
Riječke čkečke, riječke čkečke – čkečke riječke, njihov evergreen, zaštitni je label Leta 3, stanje uma. Dva i pol sata svirke, jedan bis. Hvala što su svirali i što još uvijek rade, malo manje na muzici, više u drugim art vodama. Respect jednima od pionira jugoslavenskog rocka, još jedno hvala na političkom izražaju zadnjih desetljeća i držimo fige za nove projekte.

Valentina Mikšić

Nakon što su se i fit osobe zadihale poslije Schlosserovih stuba, otvorio vam se vidik na grupice alternativnih ljudi koje su isčekivale svoje prijatelje ili su jednostavno chillali poslije stepenica. Predgrupa, Elf Power, je počela dosta rano no to su organizatori i najavili. Dok su oni nastupali, ljudi su polagano punili prostor. Osim ekipe u prvim redovima, koji su pljeskali na svaku njihovu pjesmu, ostatak ljudi, u pozadini, su nonšalantno razgovarali te su slušali samo jednim uhom što se događa na pozornici. Elf Power ima ritma za kim glavom, ali se nisu istaknuli nekom posebnom izvedbom. Najviše pozornosti su dobili kad je pjevač Andrew Rieger spomenuo svoje hrvatske korijene i našu nogometnu utakmicu.

The National je krenuo sa svirkom oko 21.25., i ušli su dosta nesigurno i neusklađeno sa pjesmom: “Quiet Light”. Nakon nje se čak i Matt Berninger našalio da će krenuti sad svi zajedno. Slijedila je “So Far so Fast”, ali ni ona nije ispunila baš sva očekivanja publike. Energija i toliko naglašivana ljubav s publikom se nije izmjenjivala. Osim ako se nije mislilo na letargiju. Ali krenuo je popravni s pjesmom “The System Only Dream in Total Darkness”, te se nastavio bolji niz. Ljudi su se počeli gibati, pjevušiti, a i dosta parova je došlo pokazati svoju ljubav javnosti. Najviše pjevanja i energije bilo je na starim stvarima tipa “Bloodbuzz Ohio” i “Fake Empire”. Za sam kraj ostavili su”Vanderlyle Crybaby Geeks” koju je izvela sama publika i koja je bila najdojmljivija na cijelom koncertu, tu se napokon vidjela ta ljubav.

The National je imao šarenu paletu svjetlosnih efekata, ocjena zvuka je prolazna, početak je bio malo klimav, ali su popravili dojam prema kraju. Bili su opušteni na pozornici, bilo je i par šala. Sve u svemu koncert je bio o.k., a plakati su bili 20kn 🙂

Set lista:

Quiet Light
So Far So Fast
Nobody Else Will Be There
The System Only Dreams in Total Darkness
Don’t Swallow the Cap
Walk It Back
Guilty Party
Bloodbuzz Ohio
Lemonworld
I Need My Girl
Empire Line
I’ll Still Destroy You
Slow Show
Day I Die
Carin at the Liquor Store
Graceless
Fake Empire
About Today
Mr. November
Terrible Love
Vanderlyle Crybaby Geeks

Dok smo čekali da se Arena napuni kroz razglas se mogla čuti Tracy Chapman i njene pjesme: “Save Us All”, “Our Bright Future”, “Baby Can I hold you” itd. Dvadeset minuta do 20h dvorana je bila polu prazna, ali je zato u 20.10. bila dupkom puna (rasprodana je). 2 Cellose je pratila ekipa Zagrebačkih solista, koji su izašli na stage u 20.15, dok se mladi dvojac pojavio na istoj 4 minute nakon njih. Krenuli su sa izvedbom “Chariots Of Fire” (iz istoimenog filma) dok su se na video zidu vidjeli obrisi trkača na plaži aludirajući na poznatu scenu iz filma. Kad je skladba završila Luka je uzeo mikrofon i pozdravio sve prisutne, rekao je da mu je drago biti ovdje nakon 6 godina, te da ljudi mogu na njihovom koncertu raditi što žele: vikati, doći break dance-at na binu ili čak flertati sa njegovim osobnim asistentom te je pokazao na Stjepana. Mikrofon je tada preuzeo “asistent” rekao je kako mu je drago nastupati doma, te spomenuo da se Luka u ovu izjavu ne računa jer je Slovenac, a zatim pokazao na jednog Zagrebačkog solista: “Ne smij se ti si Bosanac”. Iako su šale bile malo otrcane, jako su bili simpatični i vidjelo se da se trude komunicirati i zabaviti ljude. Mislim da su uspjeli u tome, svaki čovjek se sigurno barem jednom nasmijao u toku koncerta. Prvi dio koncerta se odnosio na filmsku glazbu i Stjepan je to usporedio sa stanjem u državi da moraju krenuti tužno i sporo i depresivno kad su kod nas. Nakon te izjave slijedila je legendarna tema iz filma “Godfather” (“Speak Softly Love”). Potom je slijedila predivna, sanjarska “Moonriver” iz filma koji je proslavio Audrey Hepburn “Breakfast at Tiffany`s”. Zatim je slijedila pjesma (Where Do I Begin?) Love Story iz istoimenog filma Love Story (1970).
Nakon toga Stjepan nas upoznaje s najboljim bubnjarem na pozornici Dušanom Kranjcem, te najavljuje bubnjarevu najdražu pjesma i govori mu da počne brojat. To je bila skladba iz filma “Rain Man”. Sljedeća izvedba bila je tematska pjesma iz Titanika koja je očito bezvremenska “My Heart Will Go On”. Izveli su ju sa takvom strašću i vjerujem da su se svi pomalo naježili. Stjepan je potom najavio da slijedi njemu najdraža (upitao Luku: “A koja je to ono?”) i da se sav naježi kad čuje kako ju svira: “Now We Are Free”, pjesma iz filma “Gladijator”. Sve skladbe su na video zidu imale odgovarajuće, prateće spotove koji su vrhunski napravljeni.
Potom je slijedila “Mombasa” iz filma “Inception”, zaim “Game of Thrones: Medley” tematika koju su svi iz publike naravno prepoznali.

Nakon toga se iz filmskih voda bacaju u glazbene te im je prva pjesma “Smooth Criminal” Michaela Jacksona. Tako su ju jako svirali da su istrošili svoja gudala. Slijedila je “Thunderstruck” od AC/DC-a i tu su se stvarno razbacali. Na kraju pjesme Stjepan se bacio na leđa i tako svirao. Potom je uslijedio kratak predah za njih i svjetlo pozornice je bilo na bubnjaru koji je imao svoj solo. Ponovno dolaze na pozornicu (s novim gudalima) s izjavom: “Zagreb jel ste spremni za Rock `n` Roll”. Krenuli su sa Nirvanom “Smells like teen spirit”. Zatim su se zaredale dvije od AC/DC-a: “You Shook Me All Night Long” i “Highway to hell” (popraćene vatrenim efektima). Stjepan je hodao pokraj publike (koja se dignula sa svojih stolica (na nagovor) i stvorila rock koncert ozračje) s vražjim rogovima na glavi te je čak uspio i skakutati poput Angusa sa svojim violončelom. Slijedila je “I Can t get no Satisfaction”, gdje od publike traže pjevanje. Po tom zajedničkom pjevnom glasu koji se čuo, moglo se razlučiti da su 80% publike žene. PoslijeRolling Stonesa ponovno su se vratili na AC/DC i odsvirali “Back In Black” te kao vrhunac showa izbacili konfete na publiku. Naravno bio je i bis. Na videu se pojavljuje konjica, a pjesma je “The Trooper” Iron Maidena. Nakon toga slijedi fotkanje s publikom, a potom njihov spot i izvedba skladbe “Wake Me Up”. Predzadnja pjesma bila je dobro znana svima, pjesma koja je izludila većinu slušatelja na radio postajama jer su ipak pretjerali s puštanjem iste, ali u njihovoj izvedbi nije tolko naporna; “Despasito”. Nakon nje zahvalili su se publici što su ostali do kraja: ” To nam se još nikad nije desilo”, te najavili prekrasnu pjesmu za laku noć (Stjepan: “Laku noć, sanjajte mene i vidimo se sljedeće godine”). Bila je to “With or Without you” od U2-a koja se prema kraju stopila sa Bocellievom “Con Te Partiro”. Većina u dvorani je upalila svoja svjetla na mobitelima i to je bio jako dirljiv prizor uz te melodije na kraju večeri. Koncert je završio u 21.49h. Kasnije je naravno bila gužva oko Arene za sve one koji su došli autima, no isplatilo se.
Zaključak: Njihove izvedbe svih navedenih pjesama su zaista predivne, a pozadinski video zid ih je lijepo nadopunjavao. Zabavna je njihova komunikacija s publikom i mogu reći sa 100% sigurnošću da su svi u publici uživali. Bio je to spektakl, pravi show za kojeg su se doista potrudili. Svi vi koji ih niste još čuli uživo, potrudite se da ispravite tu grešku. RNR

Izvještaj: Andrea Car / Foto: Bojan Lutring

Krankšvester je 10.3.2018., napravio očekivani spektakl u Tvornici. Uz posebne goste i Neru Mamić koja se pridružila hip-hop dvojcu veliki uspjeh i dobra zabava bila je očekivana. Koncert su također krasili pojedinci u publici obučeni kao šeikovi i jednorozi. Na samom početku nastupa na bini je završio napuhani jednorog koji je kao i euforija, prisustvovao do kraja koncerta. Letjeli su grudnjaci, letjele su gaće, ali bitnije od toga, letjeli su uzvici Švesterovih rima koji idu u prilog njihovoj sposobnosti i umijeću pravljenja dobre zabave. Najbolji pokazatelj veličine publike je bio na kraju koncerta kada se stvorila gužva za garderobu u kojoj su poneki čekali i preko pola sata. Svi koji su bili na premijernom izvođenju pjesama Krankšvesterovog novog albuma zasigurno će doći i u Dom Sportova krajem godine na još veći spektakl, a oni koji nažalost nisu imati će priliku nadoknaditi propušteno.

Izvještaj: Marin Jovanović