Colapis Rock Fest, Kamanje, 18.- 20. 6.2010
Posted by tmuic on June 26th, 2010
U petak, 18. lipnja, održao se prvi Colapis Rock Fest u Kamanju, nedaleko od
Karlovca. Uz line up koji se sastojao od uobičajenih imena hrvatske rock scene,
poput Leta 3, Kawasaki 3Pa ili Vatre, našli su se i velikani- Pankrti, Partibrejkersi
i mnogi drugi. Stoga zaključismo da bi vrijedilo potegnuti čak do Kamanja i čuti
ih uživo.
Prvi dan, na programu su bili Kawasaki 3P, Let 3, Adastra i Pankrti. Naoružani
strpljenjem, kartama Hrvatske i sprejevima protiv insekata, došli smo na “mjesto
zločina” nešto prije početka prvog izvođača- Kawasaki 3Pa. Iako je mjesto
održavanja koncerata navodno trebalo biti nogometno igralište, pozornice su
prebačene u dvorište obiteljske kuće, zbog čega je organizator kasnije imao
i problema, no o tome neki drugi put. Kao što rekoh, stigosmo taman na
vrijeme da čujemo Kawasaki 3P i njihovu već standardnu set listu. Krenulo je
obećavajuće, kroz nešto više od pola sata (!!!) svirke, izredali su se svi poznati
hitovi ovog zagrebačkog ska- punk benda, poput “Niskarastamana”, “Ni da ni
ne”, “Puta madre”, “Snifa san glu” i drugih. Kako to već biva na festivalima
takvog tipa, i Kawasaki je imao određenu satnicu, koja je, popraćena manjim
tehničkim poteškoćama već bila “srozana”, te su na kraju odsvirali svega osam
ili devet pjesama, jer se na pozornicu morala popeti Adastra i Let 3. Šteta što su
organizatori toliko “cjepidlačili” na vremenu, moglo se to i produžiti.

Nešto prije 23 sata, Let 3 krenuo je sa svojom žestokom svirkom. U već
poznatim šarenim kostimima, krenuli su snažno, pjesmama s posljednjeg
albuma “Bombardiranje Srbije i Čačka”- pa su tako rasplesali publiku uz “Ero s
onoga svijeta”, “Zule treštat”, “Kurcem u čelo”, “Dijete u vremenu”…no naravno,
najveću euforiju izazvala je pjesma “Riječke pičke”, koja je, kako to već biva
kod Leta 3, bila popraćena slikovitim scenskim nastupom. Sve u svemu, odlično
odrađen, energičan nastup. Bravo!
U “pauzama” između nastupa glavnih, gore nabrojanih zvijezda prve večeri,
na malom, tzv. “demo stageu”, izmjenjivali su se perspektivni mladi bendovi,
svirajući većinom pop punk obrade bendova poput Blink 182 ili Green Daya.
Odlična međuigra za održavanje publike “budnom”. Nakon što je Let 3 završio,
valjalo se odmoriti, jer iskreno, Adastrin nastup me nije pretjerano zanimao, a i
bilo je neobično da oni sviraju prije Pankrta, bilo bi, primjerice, puno bolje da su
oni nastupali prvi i odradili svojih pola sata, no dobro, što je- tu je.
Adastra je mladi zagrebački bend, a “masovnu” publiku stekli su pjesmom “Surovi
grade” i javnim odazivom na borbu protiv nasilja. 2008. godine objavili su
album “Adastra”, a nastupali su i kao predgrupa Museu na koncertu u Zagrebu.
Nešto prije početka nastupa, prostor ispred pozornice se već popunio, čak i
više nego za vrijeme nastupa Kawasaki 3Pa i Leta 3, što je iznenađujuće. Oko
ponoći, na stage su stupili Jeronim i ekipa, odprašili su svojih par pjesama,
poput “Nabujale rijeke”, “Pješčani sat”, “Ja se kajem”, “Miris tvoje kose” i drugih.
Publika, koju su pretežito činile “curice”, je bila oduševljena, no ja i dalje stojim
pri tome da je Adastri trebalo dati da sviraju prvi, jer je ovako prava šteta da
Kawasaki 3P nije pošteno niti odradio svoj nastup, a za vrijeme Leta 3 su se ljudi
tek počeli skupljati. Dobro, izuzev fanova koji su svoje pozicije u prvim redovima
zauzeli već u sumrak. No, na stranu Adastru, Let 3 i ostale- pozornica se treba
osloboditi za najveće zvijezde večeri- legendarne Pankrte.

Za one koji ne znaju (a takvih je, iskreno se nadam, malo), Pankrti su slovenska
grupa iz Ljubljane, osnovani 1977. godine. Ono po čemu su značajni jest to
da su bili jedan od prvih punk bendova u jugositočnoj Europi, i također, jedan
od najutjecanijih bendova jugoslavenskog novog vala. Ponoć je već odavno
prošla, “curice” koje su pjevušile Adastru nešto ranije su se povukle na šank, a
prve redove zauzeli su nešto stariji slušatelji ovog, nekoć popularnog benda. Čim
su se popeli na pozornicu, publika je doslovno podivljala uz stihove “Totalna
revolucija za nega ni rešitev, Janez kurbin sin hoće samopotrditev…” poznate
pjesme “Totalna revolucija”. Nadalje, tu su se našle i “Anarhist”, “Kruha in
iger”, “Oj! Oj! Oj!”, “Bandiera rossa” i mnoge druge. Svirka je opet, kao i u
slučaju Kawasaki 3Pa, trajala samo sat vremena, i to iz razloga koji sam ranije
navela- mjesto održavanja bilo je dvorište obiteljske kuće, te su vlasnici zaprijetili
policijom ukoliko čuju buku nakon dva sata ujutro. Šteta. Velika, velika šteta,
jer ovako perspektivan line up je zaista mnogo obećavao, osobito zato što su
Pankrti održali koncert u Hrvatskoj nakon toliko vremena. U odnosu na slijedeće
dvije večeri, ova prva je još i najbolje prošla, no svejedno, jedan veliki minus
organizatorima.
Radi lošeg vremena najavljenog za sljedeći dan, kada su trebali nastupiti Belfast
Food, Ramirez, Vatra, Interzone i Partibrejkersi, nismo se zadržavali, već smo
produžili za Zagreb, no prema pričama iz prve ruke, drugi i treći dan festivala
bili su totalan fijasko i promašaj koji je na ruku išao najviše- organizatorima, radi
slabe posjećenosti. Naime, ulaz, koji se u petak otvarao već u 19 sati, dan kasnije,
bio je zatvoren za publiku sve do 23 sata jer je kiša “oprala” pozornice i opremu, te
je bilo upitno hoće li drugog i trećeg dana uopće biti. Nakon tri sata čekanja pred
ulazom, organizatori su objavili da se sve otkazuje, a potom da će koncert ipak
biti održan, s tim da se većina bendova “pokupila” doma, a svoj nastup su hrabro
odradili Belfast Food, Vatra i Partibrejkersi, i to s početkom oko dva sata ujutro.
Zaista šteta, moglo je biti i bolje. Cijelom festivalu dajem prolaznu ocjenu, i to
samo zato što je ipak ovo prva godina održavanja. Nadam se da će sljedeće godine
sve stvari “sjesti” na svoje mjesto, da neće biti bezveznog “vozanja” publike,
loše organizirane satnice i sl. No, zamisao je bila odlična. Kamanje, vidimo se
dogodine, u- nadam se- nešto boljem izdanju.
Izvještaj: Nina Vrdoljak
Fotografije: Nikola Komes


