37. Ferova brucošijada

Laički rečeno po nebrojeni put, ali konkretno po zadivljujući trideset i sedmi put održena je još jedna odlična brucošijada. Ovoga puta ona je zauzela vrijeme 10. studenoga i to na mjestu koje je već tradicionalno, a to su hodnici FERa te KSET.
Ono što je ovoga puta bilo drugačije i napravilo ju posebnom na svoj način je watafak stage i cjelokupni line up. Stageovi zaprimaju svoje prve izvođače s početkom u 20 sati te se sudionici foto sekcije KSET-a bacaju na posao i započinju snimati 8 satni maraton raznih izvođaća i žanrova tako da je cijela brucošijada evidentirana kako bi se mogao naštimati kratkometražni filmić koji je prošle godine oduševio mnoge jer su u njemu bili (link: https://www.youtube.com/watch?v=3iJsam5VyFI) .
Krenimo redom; na stageu 1 se atmosfera polako zahuktavala te je za vrijeme nastupa Vesne Pisarović dosegla svoj vrhunac. Broj ljudi u glavnom hodniku je premašivao očekivano, ljudi su stajali jedni na drugima, prohodnost je bila ravna nuli, ali koliko bi to moglo nekome zvučati očajno bilo je skroz suprotno. Atmosfera je bila odlična, svi su složno pjevali njene hitove, grlili se i ljubili. Atmosfera je bila takva sve do kraja nastupa Kreše Bengalke koji je doveo i svog gosta, pripadnika Kiše metaka koji je s njim otpjevao poznate hitove. Gost je identitet sakrio kapuljačom i sunčanim naočala, ali se vrlo brzo otkrio zapjevavši u tandemu s Krešom. Bengalka je priveo nastup kraju izvođenjem popularne „Kocke“.
Na stageu 2 se za vrijeme nastupe grupe Sfumato počela skupljati publika. Ono što je posebno kod te grupe je njihov bubnjar, Ivan Marinović, koji se istaknuo u medijima vježbajući sviranje bubnjeva na livadi tik uz Zagrebačku aveniju. Nakon što je grupa privukla publiku dolazili su mnogi izvođači koji su se bitno razlikovali žanrom te je publika tako imala priliku za otkriti nove izvođače.
Na drugom katu FERa nalazio se nešto drugačiji, ali nimalo tiši stage. Watafak stage bio je smješten u jednu od predavaonica i nikome ni danas nije jasno što je točno, osim dobre zezancije, bila njegova svrha. Vrtjelo se kolo sreće, bez sretnih dobitnika, vozio se nepomični bicikl, pio se pelinkovac i ljuti umak i ispovijedalo se u ispovijedaoni kod studenata teologije te dobivalo savjete od studenata psihologije. Tamo smo mogli saznati svoju budućnost i uz sve to pitati se zašto se na projektoru puštaju filmovi iz 30-ih ili memeovi i to sve u isto vrijeme. U gužvi koja je preplavila hodnike Watafak je bio mjesto na kojemu se moglo i dobro zabaviti i odmoriti noge. Ipak, najbitnije je da je stage ostvario svoj cilj, a to je da se ljudi pri svakom ulasku zapitaju watafak se ovdje dešava?
Na stageu broj tri izmjenjivali su se techno izvođači i kupali publiku basom minimalke. Felver, Phillipe i Petar Dunov poznati nam iz Depo-a, jednog od stalnih prebivališta zagrebačkog rave-a. Publike je na početku bilo manje, ali što je dalje noć odmicala to se i on sve više i više punio. Techno je ipak ona vrsta glazbe koja će svoje fanove pronaći među svim vrstama mladih, a FER-ov stage tri bio je tamo da to i dokaže.
Uzevši u obzir koliko je bilo stageova i izvođača, kolika je bila volja i angažman organizatora te sam broj ljudi potvrđuje kako je ovo bila ponovno najbolja brucošijada u gradu te kako je ponovno potvrdila svoju kvalitetu. Sada se može samo čekati idućogodišnja, a do tada možemo uživati u brojnim slikama i videomaterijalima pripadnika KSETa. Vidimo se i iduće godine.
Foto i tekst: Marin Jovanović