Ako ste čekali približavanje koncerta izvan Tvornice mogli ste primjetiti puno puno djevojaka. Ne znam što se događa ali kao da je svakoj od njih bilo u cilju istaknuti se u modnom smislu (tipa kao da idu na Coachellu, jer to je sad popularno). Sve u svemu bilo je zanimljivo promatrati, a mislim da bi se muški dio (koji su bili u manjem broju) sa mnom složio oko toga. Da i muškaraca je bilo, al imam dojam da je većina došla na nagovor svojih drugih polovica.
I tako, Tvornica je rasprodana, svi smo čuli, pa smo lagano krenuli prema unutra. Kad su se balkoni napunili a i sama dvorana, ugasila su se svjetla. S nestrpljenjem smo čekali početak. Došli su… Cigarettes after sex… na slabo osvjetljen stage i krenuli su… lagano… lagano lagano, skoro smo umrli od dosade, pa opet lagano, laganije ..dva/tri hita: „Nothing`s Gonna Hurt You Baby“, 
„Affection“, „Apocalypse“: vuuhuu svi mobitele u zrak i snimanje…sanjivo, melankolično..i opet lagano.. . i tako se to nastavilo do samog kraja (pretpostavljam). Bis nisam više mogla podnjet pa sam izjurila na svježiji zrak i nije mi bilo žao. Istina čovjek, Greg Gonzalez, ima jako zanimljivu boju glasa i to me se najviše dojmilo. Mislim da smo svi jedva dočekali ona dva/tri hita koja su postala popularna (osim par djevojaka koje su vrištale na svaki šum/mig/ move s pozonice). Kako sam ja čula za te hitove? jedan ili čak oba su bila na nekoj od tisuću serija koje se vrte na Netflixu ili točnije na bespućima interneta.
Što reći za glazbu? Svaka pjesma je djelovala skoro identično. Da nisu napravili stanke za pljesak mogli su svirati sve u komadu i nitko ne bi posumljao u to da to nije jedna pjesma. Scenski nastup… hahah… pogađate nema ga, al to nismo ni očekivali. Basist me podsjetio na bendove po
Jadranu, imao je dva ista tona „cijelo“ vrijeme. Klavijaturist se nije pomaknuo – svirao samo jednom rukom. Samo je leader napravio par koraka i zahvalio se puno puta publici na dolasku. 
Powerpoint izmjena slika na platnu odgovarala je sanjivosti melodije, a zaključak svega je da oni nisu bend za stajanje u Tvornici. To je bend koji slušaš kad si u takvom raspoloženju, tipa ležiš na travi i gledaš u nebo (jedna od slika na platnu- pokretni oblaci) ili u drugom slučaju sjediš u bircu i piješ (vjerojatno sam), naravno uz suzdržavanje suza.
Ako je netko od Vas stvarno htio ić, ali niste uspjeli dobiti kartu ili nešto treće, stvarno niste puno tog propustili.
Ps: Pomoćnik tonca/netko tko je u onoj kockici na najboljem dijelu i sjedi iza laptopa je bez beda upalio film ili seriju (nisam uspjela vidjeti koju) za vrijeme trajanja cijelog koncerta. Nasmijao me.
Foto: Tomislav Muic / Tekst: Andrea Car
