Đorđe Balašević trubadur koji često vuče na mol došao je kao gost iz Novog Sada u Zagreb i kao već nebrojeno puta otišao kao domaćin da se vrati jednom. Iako bi bio dovoljan i njegov vjerni Sančo Pansa a.k.a. Saša Dujin da upotpuni čaroliju Đole je ovaj put doveo cijeli orkestar. Tamburaši, rockeri, muzički profesionalci niti u jednom trenutku ne nameću svoj glazbeni identitet već sa osmijehom i sjetom prate i pričaju ovu glazbenu priču.
Kada nakon koncerta od gotovo 4 sata pitaš: „ Kuda prije? Pa, ali zašto nije Vasu Ladačkog, Nedostaje mi naša ljubav, Plava balada, Ostaje mi to što se volimo…“ onda znaš da su neki susreti toliko intenzivni da i ne mogu da se ponavljaju prečesto. Kažu najlakše je biti dasa u svome selu, no Balašević bez lažne skromnosti tekstualnim umijećem i osjećajem za osjećaj baca sjenu na najveće virtuoze koji su se ikad uhvatili pera.
I kako vrijeme odmiče makar mnogi ne razumjeli i pokušali ga odvojiti, prisvojiti, usvojiti i podijeliti Đorđe Balašević je kantautor običnih malih ljudskih priča koje postaju velike jer su životne. Njegovo pleme zna da je unatoč konzumerizmu i materijalizmu ljubav jedina valuta koja može da spasi svijet.
Napisao: Tomislav Šerkinić (https://www.facebook.com/HumanZG/)
Fotkao: Marko Čordaš (https://www.facebook.com/MarkoCordasVideography/)
Galerija: