U utorak, 12. lipnja trajanje akademske četvrti, koliko je trebalo da počne koncert sada već
svjetski poznatih 2Cellos, činilo se puno duže od 15 minuta. Izlazak Stjepana Hausera i Luke Šulića
na pozornicu i zvuk violončela dao je pojmu vremena sasvim drugu dimenziju.
Koncert su započeli na drvenim čelima uz Jenkinsov Benedictus i pratnju Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Ive Lipanovića. Postavljeni ispred dirigenta, netipično za klasiku jer otežava komunikaciju dirigenta i izvođača, uspješno su odsvirali klasična djela Morriconea, Faurea i Piazzolla. Klasične izvedbe karakterizirala je tišina u publici koja je pomno pratila svaku izmjenu mola i dura te ekspresiju emocija koje proživljavaju Luka i Stjepan pri izvođenju skladbi. Uz zvukove i u stilu Haydna jedan po jedan glazbenik ugasio je svjetlo na stalku s notama i otišao s pozornice čime je završio nastup Zagrebačke filharmonije.
Kraj bloka klasične glazbe označio je i Luka izjavom da to nije klasični koncert klasike i pozivom na pjevanje, skakanje i plesanje. Uz električna violončela i taktove Guns’n’Rosesa pozvali su prisutne u pravu glazbenu džunglu. Glazbena pratnja koju je činilo pljeskanje dlanova oko 12 000 ljudi savršeno je zamijenila filharmoniju.
Uslijedile su obrade Jimija Hendrixa, Musea, Green Daya i Red Hot Chili Peppersa. Šarmantni dvojac svim je damama u publici posvetio originalno izvedenu skladbu With or Without You. Izvedbu je pratila apsolutna tišina što je definitivno dokaz da su 2Cellos itekako osvojili publiku i da bez njih više ne možemo. Pozdrav obožavateljima iz Japana koji su došli na koncert pokazuje da u tome nismo sami.
Uz taktove Where the Streets Have No Name, Viva la Vida i Human Nature doveli su nas do Jacksonovog hita Smooth Criminal s kojim je sve prije godinu i pol i počelo. Eksploziji zvuka koju su pri tome pokrenuli doprinijeli su bubnjevi Dušana Kranjca koji su zatutnjali iz mraka i dignuli cijelu Arenu na noge. Smells Like Teen Spirit, You Shook Me All Night Long i Highway to Hell publika je otplesala i odsvirala kao glazbena podrška bubnjevima. Čvrsti ritam omogućio je igru na čelima i udaljavanje od originala.
Virtuoznost su pokazali u Human Nature u kojemu gudala u potpunosti zamjenjuju prstima i dlanovima. Odlična komunikacija s publikom Luki i Stjepanu pridružila je još jednog aktivnog sudionika koncerta i jednakovrijednog izvođača koji izvedbu podiže na višu razinu. U tome je pomogla i odlična scenografija. Tri velika video zida na kojima su puštani spotovi kombinirani s Lukinim i Stjepanovim fantastičnim sviranjem na pozornici, igra svjetla i sjene i u konačnici doslovno zapaljiva atmosfera podigli su koncert do razine spektakla.
Naravno da ih na kraju publika nije htjela lako pustiti s pozornice. Niti nakon prvog energijom nabijenog bisa koji su činili Back in Black, When I Come Around i Smells Like Teen Spirit pljeskanje nije prestalo pa su se dečki vratili i odlučili smiriti strasti.
Fascinantna tišina ostvarena je uz Stingovu Fields of Gold i nevjerojatno uvjerljivu izvedbu Cashove pjesme Hurt. To je bio finalni udarac kojim su 2Cellos publiku nakon dva puna sata odlične glazbe ostavili bez daha.
Koncert u Areni svojevrstan je evolucijski presjek njihovog proživljavanja glazbe od učenja klasike na drvenom čelu do sviranja rocka na električnom violončelu uz minimalno korištenje gudala. S oduševljenjem smo pratili kratki prikaz razvoja koji su prošli i s nestrpljenjem čekamo rast njihovog glazbenog opusa i novi koncert.
Izvještaj: Helena Car / Foto: Tomislav Muić