Zagrebački klub Boogaloo ugostio je finske veseljake Korpiklaanije. Iako sam očekivala više publike kao na prošla tri koncerta, ovaj put je bilo tek dvjestotinjak ljudi. Najavljivano je pet predgrupa, ali mađarska Niburta je otpala.
Veselica je počela dosta rano, prije 19 sati,a prvi na redu je bio češki Cruadalach koji su imali dobar zvuk, a i svirali su dobrih pola sata za jako malo publike. Nakon Cruadalacha slijedi jedan jako dobar bend iz Slovenije, Avven, koji mi je bolje zvučao nego Cruadalach.
Oganj, domaći bend sastavljen od bivših članova Striboga i novih snaga, zvučao je osrednje. Ne znam je li ih trema tresla jer im je ovo prva prava gaža, ali bili su neuigrani, a sound je bio loš.
TrollfesT su bili razigrani od prvog momenta, uspješno su prenosili pozitivnu energiju za ono malo publike. Prvi red se pobrinuo za Trollmannena, proba malo naše rakije, a on je radosno degustirao, bolje rečeno eksao i dobio je zasluženi aplauz. Na pjesmi „Der Jegermeister“ je bio uobičajeni circle-pit, a Trollmannenu se pridružio Jonne. Kraj koncerta je obilježen skraniranjem „TrollfesT! Trollfest!“, ali bisa nije bilo te se počele pripreme za Korpiklaani.
Ovaj nastup Korpiklaanija je bio svirački najjači dosad. Nisu više djelovali da su samo zabavljači, već su postali „pravi bend“.Moram priznati da je violinist Tuomas unio svježinu u zvuk benda. U prvom dijelu nastupa su svirali starije stvari poput “Hunting Song”, “Journey Man”, “Cottages and Saunas” i bile su zabavne, ali nisu bile uobičajeno razuzdane. Nakon violinskog i bubnjarskog sola, dakle oko sredine koncerta, bila je pjesma Metsalle, a koncert je djelovao umrtvljeno. Ali, nakon tog malog umrtvljivana, Korpiklaani je „oživio“ ekipu. Počeo je koncert svojstven njima: počinje se skakati, divljati, piti i zabavljati. Pjesma „Votka“ je zapalila ekipu, a Jonne je vrlo ljubazno podijelio bocu votke s publikom. To je bilo ono što su ljudi očekivali! Nastavlja se zatim “Wooden Pins”, “Iron Fist”, a na “Happy Little Boozer” na stage dolazi Trollmannen i pjeva s Jonneom. Na „Tequilli“ i „Beer beer“ Jonne je završio na rukama publike. Nakon bisa, Jonne se opraštao s publikom, ali velika dvorana je ubrzo postala prazna. Na ovom koncertu se vidjelo kako je Korpiklaani od „usputnih svirača“ postao dobar bend koji može spojiti dobru svirku i zabavljačku stranu.
Lucija Ercegovac
Legendarni kalifornijski bend Kyuss nam napokon dolazi u Zagreb u svojoj trenutnoj postavi 
