Dva rock banda, križevački Pressant i zagrebački Ruiz, promovirali su svoje albume u petak 20. svibnja u križevačkom Klubu Kulture. Iako pred malobrojnom domaćom publikom, energičnom svirkom Pressant je predstavio svoj prvi studijski album Take it or leave it, dok je Ruiz predstavio svoj novi EP Draw a line never a square u opuštenoj i vedroj atmosferi.

Svirka je započela oko 23 sata, a prvi je svirao križevački trio Pressant. Nažalost, stigao sam na pola njihova koncerta, tako da prvi dio nisam vidio. Što je šteta, kako kaže njihov bubnjar jer su te prve pjesme odsvirali besprijekorno. No i ono što sam vidio svojim očima, i čuo svojim ušima bilo je odlično. Stigao sam na pjesmu So far so good i odmah sam se iznenadio kako su atmosferu sa starog demoa uspjeli prenijeti uživo jer sam mislio da je za njihov stil glazbe to jako teško. Imali su dobar sound, kao na albumu. Nastavili su sa Sweet Mary Jane, starom i „najžešćom“ (Hjuzeva zafrkancija) pjesmom. Šalu na stranu. To je njihova najlakša pjesma, koju je pjevač i gitarist napravio u čast Ramonesima prije dosta godina. Čak sam čuo da je ta pjesma dosta popularna po Križevcima pa se nisam iznenadio vrisku koji je uslijedio poslije najave pjesme. Kao zadnju pjesmu su odsvirali I’ll be late prije koje su održali završni govor. Mislim da su odabrali savršenu pjesmu za kraj jer je pjesma vrlo mračna, sa bubnjevima nalik na koračnicu i to na čovjeka ostavi pozitivan dojam.

E sad, zašto bi netko slušao Pressant, neki underground rock band kojeg čak ga ne bih znao svrstati u neki žanr jer imaju svoj stil po kojem su posebni. Ni ja nisam znao odgovor jer ih do prije ovog koncerta nikada nisam gledao uživo, a sada su definitivno dali argumente za razmišljanje. Ovaj trio definitivno se pokazao kao poseban band. Pjevač i gitarist Hjuz ističe se svojim agresivnim vokalom koji je jedan od prepoznatljivih znakova banda. Band nema klasičnog basista nego elektroničar i beatmaker Rudolf Podgraški svira na sampleru koji zamjenjuje bas. Isto tako, dečko ima osmjeh od uha do uha koji privlači pažnju, i vidi se da je uživljen u glazbu jer stalno mlatara rukama. Bubnjar je svoja priča. On se koristi laganim bubnjarskim ritmovima kojima dodatno atmosferu čini mračnom i teškom.

Glazba im je mračna, sa žestokim distorziranim dijelovima, ali i sa veoma melodičnim čistim gitarskim zvukovima. No, najprepoznatljiviji znak im je vokal koji je vrlo agresivan i mislim da se na našoj sceni
ne može naći sličan. Tu ne govorim o metal vokalu, nego o rockerskom noise vokalu.
Zagrebački band Ruiz sa svirkom je započeo petnaestak minuta nakon Pressanta. Počeli su sa kratkom pjesmom Go go go i odmah pokazali kako se radi o drugačijoj vrsti glazbe od Pressanta. Tu se radilo o življem rock zvuku, pomalo i punkerskom. Band je na koncertu promovirao albume Radio Revolution i novi Draw a line never a square. Promocija vjerojatno nije uspješno završila jer se nakon Pressanta gotovo sva publika pokupila, pa je band imao osjećaj da je na nekoj svojoj probi, a ne na svirci. No opet, band je bio sretan, jer je bilo duplo više ljudi nego što je bilo posljednji put u Križevcima. Tko zna kad će se opet tamo vratiti?

Band je bio odličan. Svirali su opušteno i dobro, imali odličan kontakt sa publikom sa kojom su komunicirali kao da se svi znaju. Dobar im je bio i scenski nastup: pjevač i gitarist se isticao svojim pokretima tijela jer se stalno razbacivao nogama i glavom. Pjesme koje su me se posebno dojmile bile su Let’s make a sound, Sirens (tijekom koje su se svi uživjeli) i You decide . Nažalost, pred kraj svirke mogao se steći dojam da publika niti ne obraća pažnju na band tako da je cijeli koncert završio čudno, sa zahvalom banda, a preostala ekipa je nastavila cugat.

Inače je koncert imao i humanitaran aspekt jer je dio od prodaje CD – a išao Kući Sv. Josipa, kući koja
pomaže ženama koje će roditi iako su im svi rekli da ne.

Da zaključim: koncert definitivno nije bio jedan od posjećenijih, baš obrnuto, ali bandovi koji su svirali odradili su dobre svirke, dokazali kako se može snimati albumi i svirati okolo po raznim gradovima iako nisi na estradi nego neki underground band. Oba banda su veoma ozbiljna pa očekujem da će se uskoro za njih mnogo više čuti i da će biti još više svirki sa još više posjetitelja.

Izvještaj: Bojan Kupirović

Živo blato od svojeg povratničkog koncerta prije 3 godine redovito svira u Zagrebu već treću godinu zaredom. Klub Boogaloo je ovaj puta bio mjesto hodočašća par stotina ljudi na legenarno Živo blato predvođeno Generalom Vasilijem Mituom. Kao predgrupa nastupilo je bend Dorothy, koji su morali zagrijati atmosferu za koncert. Po običaju sve je kasnilo, moguće i zbog finala Lige prvaka, tako da je koncert počeo nešto prije pola noći. U najavi Mitu je rekao da će svirati do jutra, doduše malo je skratio, ali i skoro tri sata svirke bilo je sasvim dovoljno ako ne i previše.

Vuco je pokazao da nije samo kafanski kralj s mikrofonom, nego ima i nešto od gitarskog umijeća, a ni oprema mu nije za odbaciti . Mesa Boogie pojačala i Ibanez, odnosno Gibson gitare treba svakako respektirati. Ovaj put bas je svirao prvi basista iz originalne postave Živog blata, a uz to nastupale su i dvije djevojke kao prateći vokali. Primjetih da je General Mitu malo smršavio, pošto ima problema sa srcem. Antologijski album “Konac konca” kompletno je odsviran s tim da su neke pjesme po dva puta ponovili. Pjesme “Estrada”, “Stranci”, “Doktore”, “Objede”, “Kurva”, “Oprosti mi”, i ostale hitove i, naravno nove pjesme tipa “Krvoproliće”, “Neću rabiti kondome”, odsvirane su prepoznatljivom stilu u paklenoj atmosferi, praćene fanatičnom publikom koja je u nekim trenucima bila u deliriju! U jednom trenutku General Mitu zahvalio se i Vuci na financijskoj podršci pri snimanju albuma Konac konca i na postojanju Živog blata otpjevavši popularni Vucin hit “Volim piti”. Jedanaest godina čeka se novi album Živog blata. General Mitu je najavio da će se idući studijski album sastojati od pet poglavlja s preko sto pjesama. Čak je i nabrojio imena poglavlja. I obećao je da Živo blato neće svirati u Zagrebu tako dugo dok ne izađa novi album. Jedanaest godina čeka se novi album i bilo bi vrijeme da napokon izađe.

Odličan koncert s odličnom publikom i ovaj put me oduševio. Neki će reći za sve one koji su pohodili ovaj koncert da su žive seljačine, a muzika teška poljoprivreda. Takvi su u krivu, i to je notorna laž. Ja ću prvom prilikom opet otići na Živo blato, nadam se dogodine, i po mogućnosti da bude premijera novog albuma.

Izvještaj: Dominik Žganec / Foto: Marko Šarić

U četvrtak je u Močvari bio pravi metal event. Zagreb je opet pohodio kanadski metal bend Kataklysm, ovaj put u pratnji tri predgrupe: Karnak, Dead Shape Figure i Pestifier.

Krenimo redom, prvi su na binu došli talijanski Karnak, death metal progresivci. Odsvirali su svoje pred šakom ljudi i to je bilo to. Nakon njih došli su Dead Shape Figure. Relativno mlad bend s tek dva prava albuma, ali solidnom perspektivom. Odličan, energični nastup privukao je možda tridesetak i kusur ljudi u dvoranu. Na momente podsjetili su me na čakovečke veterane Bad Blood. Kako bi bilo divno ponovno okupiti Bad Blood ekipu.

Zadnja predgrupa prije kataklizme večeri bila je Pestifier. Live su očaj, no studijski radovi su nadam se ipak bolji. Nisam ih nikad slušao. Ovakva muzika je definitivno, složili bi se mnogi, za slušati doma, a ne uživo, odnosno za kućnu upotrebu i tehniciranje.

A tada finale večeri, doduše nakon malo duže pauze, dolaze Kataklysm. Nastup su počeli naslovnom pjesmom starijeg albuma Serenity In Fire, a promovirali su novi album Heaven’s Venom u sklopu svoje aktualne turneje. Desetak pjesama, čini mi se, bilo je premalo za nabrijanu publiku u Močvari. Unatoč odličnoj svirci i atmosferi postoje žal što nisu odsvirali niti jedan bis, a niti su odsvirali bar neku stvar s legendarnog albuma Sorcery.

Povodom 20 godina Kataklysma i skore proslave te obljetnice, bend je sa sobom u Zagreb dovukao i jedno iznenađenje, pa se možda neki od sretnika nađu i u dokumentarcu o njima

Zvuk je bio super, atmosfera odlična, zadovoljstvo na nivou, s tim da niti manjak publike nije bio prepreka odličnom šou. Veselim se ponovnom povratku ovih velikana u Zagreb, nadam se dogodine.

Izvještaj: Dominik Žganec / Foto: Marko Šarić