Ovogodišnji, drugi po redu Mars festival ovoga se puta iz Tvornice preselio na Trnjanski nasip gdje su publiku na nekoliko žanrovski različitih pozornica (dvorana Jedinstvo, klub Močvara, dvorište Jedinstva) rasplesali Skunk Anansie, Kavinsky, Atlas Sound, Father, Orange Stripsi, Quasaar, LET 3 i mnogi drugi. Lineup je obećavao, a bogme je i ispunio sva naša očekivanja.Na sam dan festivala organizatori su obavijestili da je Mars festival 2010. rasprodan, te je time službeno postao prvi hrvatski festival za koji se tražila karta više.

Od najrazličitijih žanrova i bendova koje se sinoć moglo poslušati, zasigurno su svima najzanimljiviji bili headlineri, Skunk Anansie. Osnovani 1994., iza sebe imaju četiri uspješna studijska albuma i brojne nagrade, te se njihov prvi nastup u Zagrebu iščekivao s nestrpljenjem- o tome najbolje svjedoči anegdota ranije te večeri- ušavši u autobus prema Močvari, susrela sam nekoliko djevojaka bez kose po uzoru na pjevačicu Skin u Skunk Anansie majicama, kako pune entuzijazma kreću prema Močvari. Okupili su se fanovi iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske…te se već tada moglo vidjeti kako će Skunkovci napraviti spektakl.

Oko 21 i 30, elektronska glazba koja nije prestajala svirati je učinila svoje i cjelokupna publika je počela plesati, zviždati i dozivati headlinere, te su se nešto prije 22 sata svijetla ugasila, a umjesto elektronike, iz zvučnika je krenuo dobro nam poznati hit Skunk Anansiea, “Yes it’s fucking political”. Ubrzo su na pozornicu stupili Cass, Ace, Mark te naposlijetku i sama Skin. Odmah su krenuli oštro i snažno pjesmom “Selling Jesus” s albuma “Paranoid and Sunburnt”, a koncert je nastavljen jednako snažno hitovima poput “Twisted”, “Charlie Big Potato”, “Rise up”…ono što je fascinantno je činjenica kako Skin i ostatak benda nikoga nisu ostavili ravnodušnim – čak niti rijetke pojedince koji su, možda, sinoć slučajno “zalutali” na Mars festival.

Tokom cijelog koncerta Skin se konstantno “bacala” po pozornici, a njenu snagu i energiju na stejđu mogu usporediti s onom pjevačice Patti Smith koju sam imala prilike poslušati u Tvornici kulture. Nadalje, njena pjevačka sposobnost je zadivljujuća- uz svu energiju koju troši na scenski nastup, svejedno uspjeva pjevati bez i jednog “fulanja”, jednako briljatno i dobro kao i na studijskim snimkama, što je danas rijetkost.

Sve je kulminiralo izvedbom pjesme “On my hotel TV” tijekom koje je Skin, nošena na rukama publike, došla do miks pulta, zauzela “tron” istog, te pobjednički odpjevala ostatak pjesme i na poslijetku se vratila na “pravu” pozornicu. Nakon “žešćeg” dijela seta, uslijedile su “laganice”, poput “You’ll follow me down”, “Lately”, “Squander” koja je ostavljena za bis, te vjerojatno najpoznatije pjesme benda, “Hedonism”, kojom su atmosferu u publici podigli do kraja. Kroz nešto više od sat i pol koncerta dogodilo se svašta- od stage divinga, preko čestitanja rođendana bubnjaru Marku, do onoga najvažnijeg- odlično odrađenog koncerta na kojemu se vidjelo da je bend zajedno s publikom istinski uživao, te su se Skin, Mark, Cass i Ace uz rečenicu “You are awesome, we are definitely coming back!” oprostili od publike, kojoj će ovaj koncert zasigurno ostati u sjećanju kao jedan od najboljih koncerata u Zagrebu u posljednjih godinu dana.

Izvještaj: Nina Vrdoljak / Foto: Tomislav Muić

Ne sjećam se kad sam zadnji puta vidio ovako prepun Boogaloo. Dok sam se na ostalim koncertima slobodno mogao probiti do prvih redova ovdje je publika toliko ispunila prostor da se bilo praktički nemoguće probiti kroz masu. Ali sam broj ljudi nije bilo ono najvažnije, važnije je bilo oduševljenje publike muzikom, zajedničko pjevanje sa bendom, skakanje, dizanje ruku. Cijeli koncert pratilo je skandiranje publike, a najčešći uzvici su bili “Opća opasnost”, “Pero, Pero” i “Županja”. Vjerojatno zato Peri Galiću cijelo vrijeme koncerta nije silazio smješak sa lica.

Nakon predgrupa, dugoselske Cenzure i zagrebačkih Baltazara i Run Rabbit Run, malo iza 23 sata na scenu je stupila Opća opasnost. Uz riffove “Treba mi nešto jače od sna” na scenu je na opće oduševljenje publike stupio Pero Galić. Žestoka pjesma za početak bila je savršen uvod koji je trenutno zagrijao publiku. Slijedili su “Ti”, a nakon “Ruskog ruleta” rock novinar Goran Bakić i Claudia iz Croatia Recordsa bendu su uručili srebrne ploče za istoimeni album.

Slijedili su “Uzalud sunce sja”, “Put Another Dolar”, “Amerika”, “Ima nešto”, “Progoniš me”, “Ratujem sa ženama”, “Mjesečar” i “Ti mi nećeš reći zbogom”. Uz “Rock ‘n’ Roll ne trpi Mol” pojačan taktovima Deep Purpleovog “Smoke on the water”, Metallicinog Sandmana, AC/DCjeve “Highway to hell” i Status Quovog “Rockin’ All Over The World” završio je prvi dio koncerta.

Tada se na sceni pojavila sirena te se uz zvukove signala za opću opasnost bend vratio na scenu i izveo istoimenu pjesmu. Slijedio je “Čudni ples” nakon kojeg je Pero izrazio svoje oduševljenje publikom i njihovim poznavanjem njihovih pjesama. Slijedile su “Tri rijeke”, “Nisam rođen pod sretnim zvijezdama”. “Mačka”, “Doktore” i zadnja pjesma prije bisa, balada “Jednom kad noć”.

Uz ovako dobru publiku bend se naprosto morao vratiti na bis na kojem su odsvirali “Srce zna” te za kraj ponovno “Uzalud sunce sja”.

Nakon ovako dobrog koncerta ostaje samo pitanje kako je tako dugo trebalo da “Opća opasnost” održi svoj samostalni koncert uz Zagrebu.

Foto-izvještaj: Tomislav Muić