The Restarts i ostala punk ekipa održali su fenomenalan koncert u klubu Medika i tu mi  mirnu srijedu učinili možda i najboljom koncertnom srijedom ikada u životu.

Već pri ulasku u dvorište kluba dojmio me se broj posjetitelja koji su se cugom pripremali za nadolazeći koncert, posvuda irokeze, pankeri i odlična atmosfera.

Koncert je počeo malo prije 22 sata, a prva grupa koja je nastupila bila je zagrebačka grupa Spierdalaj. Band čije ime na poljskom znači „odjebi“ počeli su zagrijavati na početku još malobrojnu publiku. Svojim čistim punk zvukom odlično su privlačili ekipu i pripremali ih za potpunu rapsodiju koja će se kasnije dogoditi. Posebnu je pažnju privlačio pjevač sa pivo u ruci i razbacivanjem po stageu. Kako su minute prolazile sve se više ekipe prikupilo i pjevalo njihove pjesme sa njima. Na stageu im se pridružio i Mrva iz banda No More Idols koji je otpjevao jednu pjesmu. Dečki su fenomenalno odsvirali svoj polusatni set i pokazali da zaslužuju biti u društvu velikih bandova kao što je The Restarts.

Oko pola 11 sa stage su se popeli zagrebački angažirani punkeri Socijalna Služba. Iako je na početku ponovno bilo malo ljudi, uspješno su počeli privlačiti ljude i tijekom njihove svirke je počeo prvi pogo na koncertu. Socijalna Služba je imala drukčiji zvuk od prethodnog banda, možda malo sporiji, ali definitivno i teži, pa su na trenutke zvučali kao metal band. Dečki su atmosferu podigli na još jednu razinu više, možda je to bilo i zbog alkohola, ekipa se totalno opustila, počeo je dobar pogo. Na stageu im se pridružio i pjevač ivanićke grupe Oi! Front te zapjevao sa njima jednu pjesmu. Band je imao jako dobru komunikaciju s publikom, a u jednom je trenutku pjevač završio u publici i pjevao iz publike, zajedno sa fanovima.

Dečki su također svirali oko pola sata i stvarno se moglo zaključiti da su predgrupe jako dobro obavile svoj posao, dobro su zagrijale publiku, a i publika se pokazala jako dobrom, svi su zajedno pjevali, osjećalo se zajedništvo koje je i inače osjeća na punk koncertima.

I napokon, nešto poslije 23 sata na stage dolazi londonski punk trio The Restarts. Dečki su svojom žestokom glazbom totalno podigli atmosferu, bilo je popunjeno malo više od pola prostora kluba, ali se pred stageom stisnulo mnogo ljudi. Band je bio dobro raspoložen i odlično je zabavljao publiku kako svojom glazbom, tako i svojom komunikacijom sa publikom. Između pjesama vikali su „Motori, motori!“ što je nasmijavalo publiku. Kao što svi znamo, The Restarts pišu o socijalno političkim temama pa su prije svake pjesme objašnjavali o čemu ona govori, a publika je glasno reagirala dajući im podršku u njihovu radu. Restartsi su svojom sirovinom, snagom ali i brzim ska ritmovima odlično rasplesali publiku pa se sada mogao vidjeti pravi čisokrvni pogo, ekipa se sa stagea bacala u publiku. Osim motora, dečki su vikali i „Balkane“ i „Money, money, money“ od Abbe na što je publika s oduševljenjem poela vikati Abba, Abba.
U prvom dijelu koncerta mogli smo čuti pjesme koje govore o globalnom zagrijavanju, o ekonomiji, dečki su slali poruke „jedan svijet, nema granica, jedna zastava“. Kako se približavala sredina koncerta, grupa je totalno iznenadila publiku ili čak obrnuto, publika je iznenadila band, da je pjevač rekao kako im je ovo najbolja publika ikada, pa je izvadio fotoaparat i uslikao publiku što je još dodatno povećalo atmosferu. U danjim pjesmama mogli smo čuti njihova mišljenja o ovisnosti o internetu, jednu su pjesmu posvetili hrvatskim carinicima. Svirka je završila deset minuta oko ponoći, ali je publika tražila bis i dečki su se vratili. I opet su izrekli lijepe riječi kako nije bitno koje si rase, vjere ili seksualnog opredjeljenja, samo je bitno da si slobodan.Nakon toga su odsvirali pjesmu Frustration, koju su prvu napisali, a govori o njihovom prijatelju koji je nasmrt pretučen. Nakon 10 minuta band je završio svoju svirku, ali publika je željela još tako da su se dečki vratili i odsvirali drugi bis. Atmosfera je bila odlična, ekipa je sa bandom pjevala na mikorfone, svi su skakali i plesali.

Koncert je završio negdje oko pola jedan i definitivno mogu reći da mi je ovo bio najbolji punk koncert ikada. Vjerujem da su i samo Restartsi ostali ugodno iznenađeni hrvatskom publikom, pa su i rekli kako im je ovo bila najbolja publika ikada. Uz to su rekli se kod nas vidi zajedništvo i kako punk ne nestaje. Svima preporučam da poslušaju The Restarts jer je to jako kvalitetan band, a i članovi su veoma kvalitetne osobe od kojih se može mnogo naučiti.

Izvještaj: Bojan Kupirović  / Fotografije: Sanda Kovačić

Ovogodišnji, četvrti po redu Rast Raft festival doveo je trenutno najpopularnije hrvatske rock bendove u idilični gradić Slunj. Priroda, sunce, vreća za spavanje, pivo i dobra glazba- što će ti više?

Prilično sam kasno obavještena o tome kako će mi zadatak, osim uživanja u dobroj glazbi, biti i pisanje izvještaja, stoga vas molim za oprost i propust nekih izvođača.

Cijeli glazbeni program odvijao se na nekoliko pozornica- Tuborg green beat stage (Hi- Fi, Picksiebneri, Hladno Pivo, Kawasaki 3P, Paddy’s Allstars), Soundset stage (DJ Dotz, DJ Krazy Kid, Melanie di Tria, DJ Quicksilver, Miss Sunshine) te tzv. „Večernji“ stage (Jan Becele- Trip 2 Zion, Banana zvuk, Filip Motovunski) , no kako to obično biva (barem u vezi Tuborg stagea), program je kasnio dobrih pola sata, vjerojatno i više. Konkretno, što se tiče same organizacije, veliki propust je činjenica da headlineri festivala (u ovom slučaju Hladno Pivo i Kawasaki 3P) dobivaju strogo određenu stanicu od samo 60 minuta svirke. Svatko je mogao svirati toliko, ali ipak, jedan pošteno odrađen koncert Hladnog Piva ili Kawasaki 3Pa ne može se „strpati“ u sat vremena i nekoliko pjesama…

No, da konkretno prijeđemo na stvar- nakon pokupljenih akreditacija, zaputili smo se prema prostoru održavanja koncerta- osobno, solidan prostor, idealan za održavanje ovakvih i sličnih događanja. Imali smo malenih tehničkih problema što se tiče samog pronalaženja festivalskog prostora, stoga smo zakasnili na Hi- Fi i Picksibnere (propust koji spominjem na početku teksta), no stigli smo taman na vrijeme da poslušamo trenutno najpopularniji hrvatski rock bend- Hladno Pivo.

Za njihove koncerte redovito je da se traži karta više, a gotovo identično bilo je i ovaj put- dupkom puna dvorana zračila je veseljem i , uzvicima i povicima za dečkima iz Gajnica. Prije samog nastupa Piva, na pozornicu je svratio i Hi- Fi, što mi je drago pošto ga nisam imala prilike čuti ranije. Za one koji ne znaju, Hi- Fi čini tzv. „one man band“- sve što imam za reći je: fenomenalno! Zagrijao je publiku svojom kreativnošću i veselim, poskočnim melodijama. Svega nekoliko minuta kasnije, nakon uštimavanja i popratnih tehničkih poteškoća, na pozornicu dolaze rockeri iz Gajnica.

Moram priznati da sam u proteklih godinu dana Hladno Pivo vidjela uživo u prosjeku jednom mjesečno, te sama činjenica da sam se nagledala i dobrih i loših nastupa, natjerala me da ovaj festivalski ocijenim- prosječnim. Na moje osobno čuđenje, koncert su otvorili ljubavnom baladom „Superman“, a kroz, po meni, bijednih sat vremena svirke, odsvirali su svoje najveće hitove: „Ne volim te“, „Bačkizagre stuhpa šeja“, „Konobar“,  „Nije sve tako sivo“, „Soundtrack za život“, „Trening za umiranje“, „Šamar“ itd, dok je koncert zatvoren sa „Samo za taj osjećaj“. Kao što rekoh, za mene koja sam Pivo zaista gledala mnogo puta, već postaje normalnim znati napamet svaki njihov pokret, i znati koja će pjesma na repertoaru biti sljedeća. Također, još jednom napominjem da se kompletni „najveći hitovi“  jednog tako velikog benda kao što je Hladno Pivo, jednostavno nisu mogli uklopiti u sat vremena svirke. U razgovoru s dečkima iz Piva i Kawasaki 3Pa shvatila sam da uopće nije stvar do samih izvođača, već do organizatora koji su zadali strogu satnicu zbog kojih pojedini bendovi nisu mogli do kraja niti odsvirati svojih nekoliko stvari (o tome više kasnije).  Ukupan dojam s Piva- dobar.

Nakon prvih redova i žestoke šutke, stali smo sa strane, u tzv. backstage i čekali nastup sljedećih izvođača- energičnih ska- punkera (kako ih karakteriziraju kritičari)- Kawasaki 3pa.

Za razliku od Hladnog Piva, Kawasaki 3P nisam imala prilike pogledati toliko puta, stoga mi je svaki novi koncert na koji dobijem priliku ići, veselje i uživancija, što zbog same svirke, a što zbog zezancije prije i poslije iste.

Također s kašnjenjem (no tko im može zamjeriti), stigli su nam i „Bugari“. Koncert je, očekivano, otvoren u revijalnom tonu, s „Ribom“, zaraznom pjesmom novog im albuma „Idu bugari“. Nakon toga, prebacili su se na starije stvari- „Knžpu“,  „Mali medo“, „Kak si“ itd, no nisu izostale niti nove skladbe, poput „pjesme koja ima odgovore na sva pitanja“- „Ni da ni ne“, raznih životinja („Sob“, „Zec“), no atmosfera je dosegla vrhunac na hitovima poput „Antonije“ i „Puta madre“  koja je ostavljena kao (pred)zadnja pjesma. Moram priznati da su svojom energijom i zabavnim stihovima totalno „pokrenuli“ publiku i zagrijali ju, možda čak i više od samog Hladnog Piva. Jednostavno, ležerno, i nadasve zabavno.

No, zamjerka ponovno odlazi na činjenicu da su i Katripovci, također imali isključivo sat vremena za odsvirati svoje stvari- čak nisu stigli niti zatvoriti koncert sa „Snifa san glu“, kako je bilo predhodno dogovoreno. Usprkos tome, dečki su koncert pošteno odradili, male zamjerke također idu i toncu na nešto lošijem zvuku. No sve u svemu, dojam s Kawasaki 3Pa- vrlo dobar!

A evo i setliste:

1.       RIBA

2.      KNŽPU

3.      MALI MEDO

4.      KAK SI PA TAK

5.      NI DA NI NE

6.      SOB

7.      ZEC

8.      INDIJANAC

9.      MUPOVSKA

10.   ANTONIJA

11.    MATE PARLOV

12.   NISKARASTAMAN

13.   PUTA MADRE

14.   SNIFA SAN GLU (na kraju neodsviran)

Nakon odlično odrađenog nastupa Kawasaki 3P osmorke, valjalo je odslušati i Paddy’s Allstars- no, zapričali smo se s bendom te tako ponovno dolazi do propusta ovih irskih melodija. No, bit će i za to još prilika.

I za kraj, konačan zaključak ovog veselog izleta- Slunj, vidimo se dogodine!

Nina Vrdoljak -foto/izvještaj