Te veceri stigli smo rano, u dvorani bila je magla (ko stih iz Bajaginih pjesama? ), ko igle smo se provukli kroz ljude i cim smo se smjestili, na pozornici bljesnuo je reflektor i pomislih ovo je sigurno dobar znak. I Bajaga pocne, a mi prihvatismo:
Ovo je grad u kojem nema razloga da nocas budeš sam u njemu, ovo je grad u kojem nema razloga da budeš sam u svemu. I nismo bili sami.
A nije ni Bajaga bio sam. Kroz 3 sata koncerta na pozornici su se izmjenjivali njegovi gosti/ prijatelji. Mlada pjevacica Aleksandra Kovac otpjevala je svoju uspješnu interpretaciju bajagine predivne balade Poljubi me, na gitari ga je u više pjesama pratio Davor Rodik , a majstor za atmosferu bio je Dejan Cukic u suradnji sa legendarnim Žilom . Instruktori su nas tu vecer naucili kako se zabavlja. Njihova energija prenijela se na citavu dvoranu KC Petrovic.
To su pravi žestoki momci velikog srca.
Bajaga je na pozornici ipak dominirao, u crnom odjelu za njega kao da godine ne prolaze, a ni za njegov glas. Tišina , Verujem, ne verujem, 20 vek, Na vrhovima prstiju, Gore dole, Berlin, Svemirka policija, Bademi i so, Ti se ljubiš, Gospod brine, Lepa Janja, ribareva kci, što ne može nitko, možeš ti, Mali slonovi Plavi safir, S druge strane jastuka, Tamara, Jedino to se zove ljubav, Vesela pjesma… uf mogla bi nabrajati do sutra, i vjerujem da se sa svakom nabrojenom pjesmom zagrcnu oni koji vole Bajagu ali su odlucili ne ici na koncert, drugi put slušajte srce a ne druge izlike!
Život je nekad siv, nekad žut, ali taj petak život se za nas nije trebao brinuti. Svugdje gdje pogledaš samo veseli ljudi i pozitivne vibracije, dlanovi zajedno u pljesku, upaljaci se ljuljaju u jednom ritmu. Publika je bila pobjednicka kombinacija razlicitih generacija koje su se savršeno nadopunjavale. Vjerujem da je bilo i onih koji su bili i na prvom koncertu u Kulušicu prije 25 godina, još jedan dokaz da se ptice selice uvijek sretnu u letu i sve se završi sa nekom od njihovih pjesama.
Koncert je prošao, Bajaga nas je pozdravio, ali publika je stajala i skandirala… i skandirala i skandirala i tresla tribine tako da Bajaga nije imao druge nego se vratiti i otpjevati još set legendarnih pjesama… i tako dvaput! No mi smo ipak nakon svega još govorili hajde bože, budi drug pa okreni jedan krug unazad planetu, noc je kratko trajala a nama je trebala najdulja na svijetu. No i za to se Bajaga pobrinuo održavši još jedan koncert dan kasnije pa su najveci obožavatelji mogli to još jednom ponoviti.
Rece bajaga : Hvala, Zagrebe! A mi njemu : ne, hvala tebi, Bajaga!
Pozdrav Azri dogada se jednom godišnje u Zagrebu i prava je poslastica za sve fanove nikad prežaljene Azre. Idejni zacetnik projekta je legendarni bubnjar Boris Leiner – jedini još uvijek aktivni clan još legendarnije Azre. Uz njega u posebnim prilikama (kao što su to ovi koncerti u Zagrebu) svira i druga trecina originalne postave – basista Mišo Hrnjak koji se specijalno za ovaj projekt ponovo primio gitare nakon desetljeca nesviranja. I ove godine pridružiti ce im se mnogobrojni prijatelji i štovatelji Johnyjevog rada koji ce svojim gostovanjem na bini uz Leinera i Hrnjaka podsjetiti uvijek brojnu zagrebacku publiku na neke od sjajnih pjesama iz ostavštine Branimira Johnny Štulica. Imena gostiju za sada se još drže u tajnosti.
